Moral u digitalno doba
Definicija morala
“Moral je skup nepisanih pravila i običaja koji utvrđuju međuljudske odnose i prosuđuju što je dobro , a šta zlo. Moral je u nekoj sredini objektivan i nalazi se u obliku društvene svesti , sistema običaja , navika , normi . Nastao je kao zahtev društva za određenim ponašanjem , odnosno , principima koji određuju kakvo ponašanje treba da bude. On je relativan , nije isti u svim društvenim grupama i istorijskim periodima . Moral je veoma sličan zakonu, ali za razliku od zakona on nema političkih ni ekonomskih sankcija te se oslanja na svest pojedinca i društva , a kao sankcije za nemoralno ponašanje javljaju se griža savesti , prekor ili bojkot okoline.’’ [1]
Moral i pravo
''Zbog potrebe da se regulisanje ponašanja ljudi ne prepušta stihiji, država određuje društvene pravno-političke norme , čije se nepoštovanje sankcioniše . Ove norme se sadržajno razlikuju od moralnih . Isto tako , moralna dužnost i pravna obaveza nisu uvek u skladu i zbog toga što pravna radnja može biti ispravna , ali ne mora biti moralna. Dešava se i da je pravna norma na višem etičkom nivou u odnosu na određeni moralni sastav . Ono što je slično je da se sankcija za prekršaj moralnih normi uglavnom izražava kao reakcija društva .'' [1]
Problem u digitalnom dobu
"Postavlja nove verzije standardnih moralnih problema i moralnih dilema, pogoršava stare probleme, i prisiljava nas da koristmo obične moralne norme u nepoznatim područjima .'' [2]
U današnje vreme svedoci smo sve bržeg razvoja i opšteg napretka tehnologije i nauke ali u isto vreme svaki korak nauke unapred je istovremeno korak unazad za moral . Kraj 20. i početak 21. veka dovodi do korenitih promena uvodjenjem digitalne tehnologije . Svakodnevni život zamenjuje virtuelni svet koji kao takav nekome i postaje svakodnevnica i jedini za koji zna . Postavljaju se neka od pitanja.
Gde su granice virtuelnom svetu i koja moralna pravila važe za njega ? Da li nezadovoljstvo i frustracije ličnim životom mogu da se kompenzuju zadovoljstvom iz nemoralnih radnji u virtuelnom svetu ? Kako spojiti tradicionalne etičke norme sa sajber prostorom koji je sve veći deo naših života ? Još od drevnih Sokratovih vremena filozofi su se bavili etikom i moralom . Sokrat je uveren da jednom kada neko spozna šta je to dobro , on više neće činiti zlo . Da li je to tako ? Danas svako ima priliku da dođe do neophodnih informacija i znanja u najkraćem vremenskom roku , bezuslovno i bezograničenja uz pomoć nekoliko klikova mišem . Međutim u isto vreme , većina korisnika nije ni svesna koje moralne a naročito pravne prestupe sve čini . Svaki od korisnika pre pristupanja internetu bi trebao da bude svestan kodeksa ponašanja koji bi trebalo da važi na Svetskoj Globalnoj Mreži a to su :
1. poštenje
2. poštovanje
3. Poverljivost
4. odgovornost
5. komunikacija
6. Poštovanje zakona
Da li ih vi poštujete?
Mi želimo da skrenemo vašu pažnju na brojne probleme kojih niste ni svesni ili još gore , znate da postoje ali smatrate da ste zaštićeni i da to vama ne može da se desi.
Obrati pažnju !
Neovlašćeno postavljanje,skidanje, distribuiranje i prikazivanje softvera , filmova , igrica , muzike , knjiga i svih oblika autorizovanih dela
Zvuči neverovatno ali podaci govore sami za sebe . U sledećoj tabeli prikazani su najveći gubitnici piraterije . Podaci se odnose isključivo na filmove.[3]
|
USA |
25 milijardi $ |
|
Australia |
1.3 milijarde $ |
|
Južna Koreja |
1 milijarda $ |
|
Indija |
959 miliona $ |
|
Ujedinjeno Kraljevstvo |
818 miliona $ |
|
Japan |
732 miliona $ |
|
Kina |
565 miliona $ |
|
Meksiko |
483 miliona $ |
|
Tajland |
324 miliona $ |
|
Francuska |
322 miliona $ |
Osim Izgubljenog profita piraterija je prouzrokovala niz posledica . Milioni ljudi u filmskoj industriji su ostali bez posla , samo u Sjedinjenim Američkim Državama se procenjuje da je 373,375 ljudi ostalo bez posla . Situacija i problem koji su nastali zbog povrede autorskih prava nisu zaobišli ni muzičku industriju gde se 19 od 20 nedozvoljenih skidanja odnosi na muziku [4] . U Srbiji je situacija znatno gora ,jer s obzirom na smanjene finansijske mogućnosti stanovništva koje uglavnom ni nema drugih načina da dođe u posed multimedijalnih sadržaja , zaštićenih sadržaja . Srbija je lider u pirateriji sa stopom od 74% . Na udaru su svi , prodavci softvera , igrica , a podatak da je 2001. bilo 250 , a danas tek 70 bioskopa u celoj zemlji najbolje pokazuje kako to utiče na domaći film . Poslednjih godinu dana polovina ljudi u filmskoj i muzičkoj industriji ostalo je bez posla , a procenjuje se da bi smanjivanje stope piraterije softvera za samo 10 % donelo 29 miliona dolara dodatnih prihoda i otvorilo oko 10.000 novih radnih mesta .
Rasprostranjenost piraterije i dostupnost multimedijalnih sadržaja dovodi do pitanja moralnog sadržaja i poruka koju nose . Kako ograničiti dostupnost ovih problematičnih sadržaja koji polako preuzimaju ulogu u vaspitavanju dece i omladine . Današnja deca osim ovde i na društvenim mrežama polako poprimaju nebrojene štetne i neizmerne nemoralne uticaje . Pornografija , nasilje , poroci , psovke , diskrimnacija , satanizam su internet revolucijom postali dostupni bez prekida 24 h dnevno svakom stanovniku planete .
Na žalost , strana koja gleda takve sadržaje nije jedina koja je pogođena . Često i sami akteri filma ne znaju da su njihove najintimnije tajne izložene pred očima sveta . Seksualni sadržaji koji su objavljivani bez znanja njihovih aktera su doveli do toga da im život bude uništen sa dva klika miša . Njima su uništeni dostojanstvo, ponos , privatnost i pričinjena im je velika nematerijalna šteta i nanet im je duševni bol . Oni su žrtve digitalnog doba . Međutim često mladi ljudi vide uzor u javnim ličnostima koje propagiraju nemoral . Brojni su primeri , hrvatska pevačica Severina , američke starlete Paris Hilton i Kim Kardašijan , srpske voditeljke Suzane Mančić kao i niz javnih ličnosti iz celog sveta koje su učestvovale u glorifikovanje nemorala .
A šta tek reci o muzici ? Da li ste potrovani nemoralnim tekstovima koji pozivaju na blud i homoseksualizam ( Rihanna “Ti amo” “S&M’’ ) , otpor policiji ( pesme Beogradskog sindikata ) , suprotstavljanje zakonu , uzdizanje svega demonskog i nečistog ( “ Dance with the devil ’’ , “Sympathy for the devil “ od Rolling Stonsa , INXS Devil inside i dr. ) . Navijačke pesme i parole koje pozivaju na nasilje na rasnoj , nacionalnoj i verskoj osnovi svojim stihovima .
Postavlja se pitanje da li moral ima vremensku dimenziju ? Da li bi ovi ljudi bili kažnjeni za ova dela u drevnoj Grčkoj ili Rimu ? Da li bi neki bili spaljeni na lomači kao veštice ili bi okončali svoj život na giljotini ? Da danas važi Dušanov zakonik ,da li bi pola ljudi bilo slepo , a pola sakato?
“Our family engages in "mindless" video games from time to time ... but it's treated like "junk food"…. It really has no "nutritional" value for our minds.”
– Ben Armstrong
Kao i bilo koji medij , videoigre su komunikacijski kanal čiji učinci variraju sa sadržajem određene igre . Eksperimentalni i analitički podaci pokazuju da igranjem nasilnih video igara raste agresivnost , neprijateljstva , i podstiče se razvoj agresivnih misli kod dece . Da li je internet danas postao elektronski učitelj dece?
Zaštita privatnosti
Privatnost je pravo na samosvojnost, bez uznemiravanja od strane drugih lica.
Dva principa su zaštićena zakonom u većini zemalja:
1. Pravo na privatnost nije apsolutno . Privatnost mora biti u ravnoteži sa potrebama društva .
2. Pravo društva da zna je iznad individualnog prava na privatnost .
Napredak informaciono-komunikacionih tehnologija poslednjih godina omogućava efikasno prikupljanje i čuvanje velike količine podataka o svakom pojedincu ili organizaciji . Gotovo svakodnevno ljudi ostavljaju svoje podatke ne samo u okviru zvaničnih institucija ( državni organi kao što su školstvo , zdravstvo , policija , sudstvo , opštinska administracija , zatim banke , osiguravajuća društva , trgovine), već vrlo često i putem internet i društvenih mreža. Sam pristup internetu ostavlja mnoštvo podataka o korisniku (setite se samo koliko puta ste popunjavali razne formulare prilikom registracije na neki sajt) . I ovde postoje kompanije koje prikupljaju podatke o korisnicima internet , njihovim e-mail adresama , navikama , sajtovima koje posećuju i proizvodima i uslugama koje kupuju na internet , i ovako prikupljene podatke često prodaju drugim kompanijama koje onda korisnicima nude proizvode i usluge za koje su potencijalno zainteresovani . U narušavanje privatnosti spada i iznošenje neistina o nekoj osobi ili instituciji . Naime , na raznim sajtovima društvenih mreža (Facebook , MySpace , Twitter , itd. ) ili blogovima , moguće je postaviti neistinite ili uvredljive informacije o nekoj osobi , na koje ona ne može da utiče niti ih demantuje . S obzirom na karakter ( mreža bez granica ) i rasprostranjenost Interneta teško je pravno se zaštititi od ovakvih napada , jer sajtovi i njihovi serveri mogu biti postavljeni u udaljenim zemljama . Jedan od velikih problema je nepostojanje jedinstvenih standarda i zakona u pogledu zaštite privatnosti , na svetskom nivou . Iako u mnogim zemljama postoje zakoni o zaštiti privatnosti , koji obuhvataju i informatički aspect , ovi zakoni su često neusklađeni , a i s obzirom da se sadržaji na internetu koji se pregledaju u jednoj zemlji mogu nalaziti na serverima koji su u nekoj drugoj zemlji , opravdano je pitanje ko i koje zakone može i treba da primeni . Još jedan od velikih problema koji se tiče privatnosti su i bezbednosne kamere koje su postavljene širom glavnih gradova po celom svetu kojima svako može da pristupi i iskoristi ih na način koji želi zato što omogućavaju konstantan direktan pristup putem interneta sa kojim su povezane . Postoje opravdani razlozi za njihovo postavljanje ali takođe i bezbroj načina za zloupotrebu . Hteli mi to ili ne svi smo postali učesnici globalnog Velikog Brata i njegovo oko prati svaki naš korak .
Rešenje i zaštita se mogu naći u zakonima Republike Srbije i međunarodnim priznatim konvencijama . Naravno , tu se postavlja pitanje koliko se oni poštuju ko ih sprovodi i u kojoj meri ? Da li je svima omogućen ravnopravan tretman ? Što bi rekao Džulijan Asanž , osnivač Vikiliksa : „Ja sam vam besplatno dao privatne informacije korporacija i ja sam zbog toga lopov . Cukerberg je prodao vaše privatne informacije kompanijama i on je zbog toga ličnost godine " Iako ga je američki „ Tajm " proglasio čovekom godine jer „ povezuje toliki broj ljudi , uspevajući da prikaže njihovu celokupnu interakciju i zato što je stvorio potpuno nov sistem razmene informacija", istina je i da je potpuno promenio naš način života i naterao nas da zaboravimo da osnovni princip za koji su se borili očevi demokratije - pravo na privatnost . Sam Cukerberg je ideju o osnivanju Fejsbuka objasnio time „da smo u jednom trenutku shvatili da je privatnost u današnje vreme potpuno prevaziđen pojam".
Sve ovo što smo do sada rekli štiti i i oslanja se Zakon o autorskom i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009), Zakon o obligacionim odnosima i to vezano za Satisfakciju za duševni bol koji se nanese licu koje je predmet krivične ili nemoralne radnje . Oba navedena zakona sadrže brojne članove i klauzule kojima su se zakonodavci potrudili da zaštite privatna lica od nebrojenih neželjnih pojava i povreda koje prirodno nastaju zahvaljujući internet revoluciji i moralnoj degradaciji stanovništva . Zakonom o javnom informisanju ("Sl . glasnik RS", br . 43/2003 i 61/2005) je propisano šta se smatra informacijom iz privatnog života i ličnim zapisima , ko sme da ih poseduje i kako može da postupa sa njima . Zakon o obligacionim odnosima ( "Sl . list SFRJ ", br . 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl . list SRJ", br . 31/93 i "Sl . list SCG", br . 1/2003 - Ustavna povelja – dalje : ZOO) je još jedan od domaćih propisa koji se primenjuju u cilju zaštite povređenih prava ličnosti .
Iako postoji puno zakonskih propisa koji regulišu ponašanje ljudi vezano za masmedije i još više sankcija i kazni to nije dovoljno . Digitalna revolucija je dovela do toga da mogućnosti za nemoralno postupanje eksponencijalno rastu iz dana u dan . Kad bi postojao jedan čovek sa samo jednim zadatkom , da piše kazne i propise, dispozicije i sankcije opet bi bio pobeđen od strane nemoralnih korisnika i raznih korporacija .
Umesto zaključka
"O moralu znam samo toliko da je moralno ono posle cega se dobro osecam, a nemoralno ono posle cega se osecam lose" –Hemingvej
Reference
[1] http://sh.wikipedia.org/wiki/Moral
[2] Computer Ethics (1985), Deborah Johnson
3. http://www.havocscope.com/2008-movie-piracy-losses-by-country-2/